Vorto: nominativo
-
En diversaj lingvoj, la kazo indikanta subjekton de verbo aŭ predikaton.
kiam la dispartigota aro estas rekta objekto, ĉu ni uzu akuzativon, laŭ la logiko, aŭ nominativon, laŭ la zamenhofa tradicio?
ĉie, kie oni dubas inter la nominativo kaj akuzativo, oni devas uzi la nominativon
en Esperanto eĉ la objekta predikativo staras en nominativo
En aliaj lingvoj
- Ido: nominativo
- La angla: nominative case, subjective case, nominative (noun)
- La belorusa: назоўны склон
- La bretona: nominativ, tro-envel
- La ĉeĥa: první pád, nominativ
- La ĉina: 主格 [zhǔgé]
- La finna: nominatiivi
- La franca: nominatif (subst.)
- La germana: Nominativ, Werfall, erster Fall
- La greka: ονομαστική πτώση, ονομαστική
- La hispana: caso nominativo, nominativo (subst.)
- La hungara: alanyeset, nominativus
- La itala: nominativo
- La japana: 主格 [しゅかく]
- La korea: 주격
- La malnovgreka: ὀνομαστικὴ πτῶσις, ὀνομαστικὴ
- La nederlanda: nominatief (zn.), nominativus, eerste naamval
- La norvega: nominativ
- La okcidentfrisa: nominatyf
- La pola: mianownik
- La portugala: caso nominativo, caso reto, primeiro caso, nominativo (subst.)
- La rusa: именительный падеж
- La slovaka: nominatív, prvý pád
- La sveda: nominativ
- Latino: casus nominativus
- Volapuko: kimfal, nominatif