Vorto: nominativo

  1. En diversaj lingvoj, la kazo indikanta subjekton de verbo aŭ predikaton.

    • kiam la dispartigota aro estas rekta objekto, ĉu ni uzu akuzativon, laŭ la logiko, aŭ nominativon, laŭ la zamenhofa tradicio?

    • ĉie, kie oni dubas inter la nominativo kaj akuzativo, oni devas uzi la nominativon

    • en Esperanto eĉ la objekta predikativo staras en nominativo

En aliaj lingvoj

    • Ido: nominativo
    • La angla: nominative case, subjective case, nominative (noun)
    • La belorusa: назоўны склон
    • La bretona: nominativ, tro-envel
    • La ĉeĥa: první pád, nominativ
    • La ĉina: 主格 [zhǔgé]
    • La finna: nominatiivi
    • La franca: nominatif (subst.)
    • La germana: Nominativ, Werfall, erster Fall
    • La greka: ονομαστική πτώση, ονομαστική
    • La hispana: caso nominativo, nominativo (subst.)
    • La hungara: alanyeset, nominativus
    • La itala: nominativo
    • La japana: 主格 [しゅかく]
    • La korea: 주격
    • La malnovgreka: ὀνομαστικὴ πτῶσις, ὀνομαστικὴ
    • La nederlanda: nominatief (zn.), nominativus, eerste naamval
    • La norvega: nominativ
    • La okcidentfrisa: nominatyf
    • La pola: mianownik
    • La portugala: caso nominativo, caso reto, primeiro caso, nominativo (subst.)
    • La rusa: именительный падеж
    • La slovaka: nominatív, prvý pád
    • La sveda: nominativ
    • Latino: casus nominativus
    • Volapuko: kimfal, nominatif