Vorto: kontentigi

  1. Fari iun kontenta.

    • provi kontentigi siajn kontraŭparolantojn

    • kontentigi ĉiujn eĉ anĝelo ne povas

    • kontentigi la katon kaj kune la raton

    • li kun tia rimarko kontentigis sin

    • ili kontentigis sin trankvile eliri el la ĉambro

    • doni al iu, postuli de iu kontentigon pri io Z

  2. (figure) Konformiĝi al io abstrakta, obei al iu regulo, bezono, k.s..

    • Esperanto prudente kontentigas tiun principon

    • kontentigi deziron, bezonon, sian malsaton, la scivolon de iu

    • kontentige solvi malfacilaĵon

En aliaj lingvoj

    • La belorusa: задавальняць, здавальняць, здавольваць
    • La bulgara: задоволявам
    • La ĉeĥa: dát satisfakci, ukojit, uspokojit, vyhovět
    • La franca: contenter, satisfaire
    • La germana: zufrieden stellen, befriedigen
    • La hispana: satisfacer, contentar
    • La nederlanda: bevredigen, tevreden stellen
    • La pola: dogodzić, zaspokajać
    • La rumana: satisface, alina
    • La rusa: удовлетворять, удовлетворить
    • La slovaka: ukojiť, uspokojiť, vyhovieť
    • La germana: zufriedenstellend erfüllen, befriedigen