Vorto: insulti

  1. (transitiva) Maldece agi kontraŭ iu per ofendaj paroloj.

    • li koleras kaj insultas

    • kiam pasanto jam trinkis, li la puton insultas

    • la patrino ŝin insultas, ke ŝi ne volas labori

    • ŝia patrino insultis ŝin, kial ŝi revenis tiel malfrue

    • ne rapidu insulti, volu aŭskulti

En aliaj lingvoj

    • La angla: insult
    • La belorusa: абражаць, зьневажаць
    • La bulgara: псувам
    • La ĉeĥa: inzultovat, nadávat, obořit se, slovně napadnout, spílat, tupit, urazit, urážet
    • La franca: injurier, insulter, invectiver, outrager (injurier)
    • La germana: beschimpfen, schimpfen
    • La hispana: insultar
    • La hungara: sérteget, inzultál
    • La itala: insultare, inveire
    • La kurda: çêr kirin
    • La nederlanda: beledigen, uitschelden
    • La persa: دشنام گفتن, ناسزا گفتن, اهانت کردن, توهین کردن
    • La portugala: insultar
    • La rusa: оскорблять
    • La slovaka: nadávať, oboriť sa, tupiť, urážať
    • La sveda: förolämpa